Kao jedan od najštetnijih nedostataka zavarivanja, zavarivanje pukotina ozbiljno utječe na upotrebljivost i sigurnost i pouzdanost zavarivačke konstrukcije. Pukotine za zavarivanje klasificiraju se u četiri vrste: vruće pukotine, hladne pukotine, ponovno pucanje i plastične suze. Kroz proučavanje prve dvije lekcije, svi su pogledali uzroke i preventivne mjere vrućih i hladnih pukotina. U ovoj lekciji spoznajemo pukotinu za podgrijavanje.
Ponovo podgrijati
Pucanje pri ponovnom zagrijavanju odnosi se na pukotine nastale ponovnim zagrijavanjem (uklanjanje napona toplinskom obradom) zavarenog spoja u određenom temperaturnom rasponu nakon zavarivanja. Takve se pukotine najčešće javljaju u zavarenim spojevima niskolegiranih čelika visoke čvrstoće, perlitnih čelika otpornih na toplinu, austenitnih nehrđajućih čelika, legura na bazi nikla itd., Posebno u grubozrnatim regijama u zoni zahvaćenoj toplinom. Pukotine za podgrijavanje analiziraju se iz različitih uglova i daju različite karakteristike.
1
S materijalnog stanovišta
Metalni materijali koji sadrže određene elemente za jačanje oborina, poput niskolegiranog čelika visoke čvrstoće, perlitnog čelika otpornog na toplinu, austenitnog nehrđajućeg čelika i nekih legura na bazi nikla imaju visoku osjetljivost na ponovno zagrijavanje. Ugljični čelik i metalni materijali ojačani čvrstim otopinama uglavnom se ne stvaraju.
2
Od uslova formiranja
Do stvaranja pukotina došlo je u procesu "podgrijavanja" (toplinska obrada ili servis pri određenoj temperaturi), a zona zavarivanja imala je veliki zaostali napon praćen koncentracijom napona. Osjetljivi temperaturni raspon pukotina za ponovno zagrijavanje za određene materijale: osjetljiva temperatura za ojačani niskolegirani čelik visoke čvrstoće je oko 500-700 ℃; za austenitni nehrđajući čelik i visokotemperaturne legure, osjetljiva temperatura je oko 700-900 ℃ iznutra.
3
Sa mjesta pukotine i staze širenja
Pukotine od ponovnog zagrevanja javljaju se u grubo zrnatom području zavarene zone od topline. Pukotine se šire duž grubih granica zrna austenita na strani osnovnog metala fuzijske linije (puknuće duž zrna). Ponovo podgrijati.
Kako bismo spriječili pucanje od ponovnog zagrijavanja, moramo poduzeti mjere iz mnogih aspekata, kao što su specifikacije sirovina i zavarivanja.
01
Stroga kontrola sirovina. Odaberite materijal za zavarivanje s niskom osjetljivošću na pucanje pri ponovnom zagrijavanju (strogo kontrolirajte sadržaj S, P, V, Nb i drugih elemenata) i donju granicu čvrstoće zavarivanja.
02
Razviti razumne specifikacije za zavarivanje. Moramo smanjiti energiju zavarivanja što je više moguće i kontrolirati temperaturu međuslojavanja predgrijavanja. Ta dva aspekta određuju uvjete hlađenja metala zavarivanja i imaju veći utjecaj na mikrostrukturu zone zavarivanja. Općenito, mala linija energije koristi se za više slojeva i brzina hlađenja zone zavarivanja se prikladno povećava, što je korisno za poboljšanje mikrostrukture, poboljšanje otpornosti na udarce i sprečavanje pojave vrućih pukotina.
03
Poduzmite odgovarajuće mere za zagrevanje. Može ublažiti tvrdoću očvrslog sloja, poboljšati otpornost na pukotine i žilavost.
04
Kontrolirajte postupak zavarivanja i smanjite količinu sitnih oštećenja. Stroga primjena specifikacija zavarivanja kako bi se smanjili mali nedostaci; smanjite količinu taloženog metala, a zavarivanje uskim razmakom je također učinkovita mjera za kontrolu ispucanih pukotina.
05
Kontrola zaostalog napona zavarivanja. Upotreba polusmjerne termičke obrade ili ultrazvučne ultrazvučne metode visoke frekvencije mogu umanjiti zaostali napon pri zavarivanju.
06
Tijekom postupka toplinske obrade nakon zavarivanja, kontrolira se brzina grijanja i hlađenja kako bi se proširio i skupio sporo i jednoliko, te umanjio pojave pukotina.
Zbog toga što pukotine za podgrijavanje nastaju tijekom toplinske obrade ili rada, pukotine za podgrijavanje u određenoj su mjeri prikrivene, a nesreće uzrokovane njima su nepredvidive. Zato moramo razmotriti pojavu pukotina za podgrijavanje u ranim fazama dizajniranja, proizvodnje i pregleda opreme.
